Pocelo je odbrojavanje! Menja se posao...
I sto je najvaznije pocinje proces separiranja...
Separacija je jedan od najvaznijih procesa u ljudskom zivotu! To je sadrzajno sazetak mog 5to godisnjeg obrazovanja za psihologa! (i to bez onih 2,5 godine studija psihologije u zagrebu!). Oprostiti se od ljudi, mijesta, objekata (stvari), zivota... je jedan od najtezih i najvaznijih zadataka za covjeka. Kako zavrsavamo i odvajamo se jedni od drugi je osjetljiv proces. Jel zalimo? jel si dajemo mogucnosti da zalimo? kako se sjecamo kroz sta smo prosli i sto dozivjeli? na koji nacin integriramo prosla iskustva u ono sto vec jesmo do tog trenutka?
I zato je moj proces vec poceo i ranije u trenutku kad sam pocela razmisljati o promjeni! Sada treba konkretizirati, svima reci i onda istrpjeti njihove reakcije i tjesiti se kad dodem kuci (tj. moj muz ce me tjesiti! :) i djeca!). I onda promjeniti, odzaliti sto sam izgubila i biti znatizeljna sta sam dobila! I zadovoljna zbog toga ?!?!
Ali zakuhava se... :)
Nema komentara:
Objavi komentar