Zajedno sa kolegicom, (medicinska sestra za djecu 0-6 godina) sam sinoc imala malo predavanje o snu. "Ako ne spavam ja - ne spava nitko")!
Doslo je 7 roditelja sa djecom od 3 mjeseca do 3 godine. Super je proslo! Pricali su jedni sa drugima i sa nama, valjda smo im dali malo ideja i ojacali u njihovim naporima da uspostave dobre rutine i nadu nacin da se pomire sa cinjenicom da se kao roditelj male djece ne spava kao sto se spavalo prije ili kao sto ce se spavati poslije tih godina... Sve se radi o stavu! Ne radi se o tome kako nam je nego kako se odnosimo prema tome!
:)
Iako je sve super proslo sa poslom, najljepsi trenutak je ipak onaj kad izadem u mracnu kisnu noc iz bolnice gdje radim i na parkiralistu usamljeni volvo, otvaraju se vrata i jedan sitni glasic vice: mama, mama, moja mama! :)))))) nema niceg s cim se to moze mjeriti, nicega! bez obzira sto ne spavam normalno vec 8 godina!
:)))
Nema komentara:
Objavi komentar