Napokon! Najdraza Sara se javila... Idemo papati rucak zajedno u gradu. Bilo je to davno jos u proljece kad smo se zadnji put srele. Ona ima dvoje djece otprilike stari kao i moji samo sto je sin mladi a kcerka je starija (Sixten i Vega). (Samo da napomene da se Sixten zove i nas macak!).
Sara je socijalni radnik i do prije godinu dana je radila sa mnom na obiteljskoj centrali. Sada je presla na drugo radno mjesto (sa ovisnicima - alkohol, droge, shopping, i prije svega igranje preko neta). I jako mi fali... Ima cool frizuru, iz velikog je grada zavrsila u ovom malom, ima super smijeh i voli pricati o politici. Mozda da smo se srele mlade ili starije bi imale vise vremena za druzenje! Sada ulovimo pokoji rucak i bila je jednom sa djecom kod nas u posjeti! Ali kako god... Bit ce ju lijepo opet vidjeti.
Tesko je sresti nove prijatelje ili produbiti prijateljstvo kad si stariji! Pogotovo u zemlji kao ova gdje ih je puno dosta nesigurno u socijalnim situacijama... Ali sta je tu je! Ovo je tema koja se stalno vraca u razmisljanjima i nacinu zivota u Svedskoj. To je nesto sto je stvarno i uistinu drugacije izmedu nase dvije domovine :)
Nema komentara:
Objavi komentar