Promjene u organizaciji na poslu su naporne do bola! Nevjerojatno da u ovih 9 godina sto radim kao psiholog nije proslo ni dvije godine da nije bilo neke reorganizacije. I svi ti sefovi koji govore samo mirno, ne uzrujavajte se dok ne vidimo sto to znaci! BULL SHIT! to je neki shit sto ga pokupe na sefovskih tecajevima tipa Kako drzati masu mirnom da i dalje rade iako ne znaju ni zasto, ni kako, ni gdje ni koliko jos dugo!". Bljak!
Pocinjem ocigledno biti nervozna. Svi koji suradujemo pod istim krovom (babice, briga za djecu i roditelje 0-6 godina, otvorena predskola, psiholozi) svi pripadamo razlicitim organizacijama. A moramo i dalje suradivati zajedno. Svi su na neki nacin jos povezani i preko privatnih veza, neko je prijatelj sa nekim sto je jos osjetljivije kad se sad svi povlacimo od suradnje prema svojim organizacijama. I sad jos uz sve te promjene lojalnosti i sefova je najavljeno premjestenja u nove prostorije (blize domu zdravlja!). Da padnes u nesvjest. Dobro da imamo jos dovoljno empatije sretati roditelje, djecu (i u mom slucaju i omladinu!). Jer drzati sve te konce u rukama nije vise zabavno!!!
Zato jedva cekam vikend sa mojom obitelji, dobrim prijateljima koji stizu sutra navecer i prasecim butom koji cemo peci sutra sa casom crvenog francuskog vina... MMMMMMM jos da napravimo i francusku salatu bilo bi skoro ko nova godina :))))))
Lijep vikend svima!
Nema komentara:
Objavi komentar