U poslu psihologa uvijek ima pitanja koja se pojave u radu sa pacijentima, klijentima, drugim profesijama, kolegama, organizacijama u kojima se izgubis i nekad ne znas kako dalje. Onda je supervizija nacin da se vratis u osjecaj kontrole i kompetencije! (kao mala djeca koja se uplase i trebaju dopuzati do mame/tate ili ih samo pogledati da se opet osjecaju sigurnima!).
Moj supervizor je preko 65 godina. Od prosle godine u penziji. Psiholog sa iskustvom iz djecije psihijatrije, skole, i institucija za skrb djece i omladine. Osim toga je priznati strucnjak i predavac na jednom od svedskih odsjeka za psihologiju unutar"attachment" znanstvenog polja (Bolwby). Sporo misli i prica ali je konkretan i direktan!
Danas cu pricati o jednoj djevojci koju srecem vec neko vrijeme. Malo ne idemo naprijed i najveci problem je kako dalje i sta sa osjecajem iritacije koji osjecam prema njoj kao osobi? - tipicno pitanje za superviziju!
Vidjet cemo sa ce mudrac reci... (obicno se dobije pitanje natrag :) a sta bi ti? i onda to obicno bude to!)!
Nema komentara:
Objavi komentar